|
Mišljenja Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije
GRAĐEVINSKI MATERIJAL I USLUGE PRILIKOM REKONSTRUKCIJE, DOGRADNJE I NADZIĐIVANJA Pravo nabavke reprodukcionog materijala bez plaćanja poreza na promet, saglasno članu 3. tačka 3. Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS", br. 22/2001), imaju lica koja su registrovana i obavljaju proizvodnu delatnost. U proizvodnu delatnost, iz člana 6. Zakona, spada i građevinska delatnost. Reprodukcionim materijalom na koji se ne plaća porez na promet proizvoda, saglasno članu 7. Zakona, smatra se materijal za izgradnju novih odnosno za dogradnju i nadziđivanje postojećih građevinskih objekata, a na osnovu odobrenja za gradnju od strane nadležnog organa - ako je propisom koji reguliše izgradnju objekata predviđeno izdavanje odobrenja za gradnju, kao i materijal za konzervatorsko-restauratorske radove, rekonstrukciju i revitalizaciju građevinskih objekata koji su proglašeni kulturnim dobrima. Prema tome, u konkretnom slučaju, kada je reč o dogradnji i nadziđivanju građevinskog objekta ne plaća se porez na promet na građevinski materijal koji se koristi prilikom dogradnje i nadziđivanja građevinskog objekta, kada taj materijal nabavljaju i ugrađuju pravna lica i preduzetnici koji su registrovani i obavljaju građevinsku delatnost pod uslovima iz člana 4. Zakona (kupovina sa stovarišta, skladišta, uz izjavu sa registarskim brojem kod poreskog organa, fakturu sa klauzulom da nije obračunat porez na promet proizvoda i uz bezgotovinsko plaćanje). Na građevinski materijal koji se koristi prilikom rekonstrukcije građevinskih objekata obračunava se i plaća porez na promet proizvoda po stopi od 20%. Odredbom člana 12. stav 3. tačka 4. Zakona propisano je da se oporezivim uslugama smatraju zanatske i lične usluge, građevinske i druge opravke, održavanje, servisiranje proizvoda. Prema tome, porez na promet usluga obračunava se i plaća se na naknadu za izvršene građevinske usluge na rekonstrukciji građevinskog objekta. Obračunavanje poreza na promet usluga (opravka, održavanje, adaptacija, rekonstrukcija), saglasno odredbi člana 13. Pravilnika o načinu obračunavanja i plaćanja poreza na promet i o sadržini i načinu vođenja evidencije ("Sl. glasnik RS", broj 38/2001), vrši se primenom propisane stope (20%) na osnovicu koju čini iznos naknade za izvršenu građevinsku uslugu. Osnovica za izvršenu građevinsku uslugu, u ovom slučaju, može se umanjiti za vrednost građevinskog materijala na koji je plaćen porez na promet proizvoda, pod uslovom da je taj materijal sa porezom na promet posebno iskazan u fakturi, odnosno obračunskoj situaciji. U slučaju da je građevinski materijal nabavljen bez poreza na promet, a upotrebljen je prilikom rekonstrukcije građevinskog objekta, u fakturi (obračunskoj situaciji) obračun poreza na promet na vrednost ugrađenog građevinskog materijala vrši se istovremeno sa porezom na promet usluga. Porez na promet usluga ne obračunava se i ne plaća na građevinske usluge izvršene na dogradnji i nadziđivanju građevinskog objekta, obzirom da se ne radi o pružanju usluga nego o građenju novog prostora. Napominjemo da se, takođe do 1. aprila 2001. godine, plaćao porez na promet na građevinski materijal upotrebljen prilikom rekonstrukcije građevinskog objekta, ali se nije plaćao porez na promet na građevinske usluge, bez obzira na vrstu građevinskih radova. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije, br. 413-00-192/ UVOZ RAČUNARA KAO OPREME ZA POTREBE NAUČNO-ISTRAŽIVAČKE DELATNOSTI Odredbom člana 11. stav 1. tačka 15. Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS " br. 22/01, 73/01) propisano je da se na opremu, u skladu sa propisima o amortizaciji, i rezervne delove za tu opremu (osim putničkih automobila, nameštaja, tepiha, umetničkih dela likovne i primenjene umetnosti i drugih ukrasnih predmeta za opremanje administrativnih prostorija, električnih aparata za domaćinstvo, televizijskih i radio prijemnika i aparata za snimanje i reprodukciju zvuka ili slike), koju pravna lica i preduzetnici nabavljaju pod uslovima iz člana 4. ovog zakona za vršenje delatnosti, ne plaća porez na promet proizvoda. Kada je reč o uvozu opreme za vršenje delatnosti, porez na promet proizvoda se ne plaća, ukoliko su ispunjeni svi uslovi propisani u članu 4. pomenutog zakona (uz poresku izjavu PI-3, fakturu, bezgotovinsko plaćanje, i dr.). Poresku izjavu PI-3 za uvoz opreme za vršenje delatnosti, carinskom organu daje uvoznik, odnosno korisnik uvoza, ako uvoznik vrši uvoz za račun drugog lica - korisnika uvoza. S obzirom da se, u konkretnom slučaju, uvoz računara, kao opreme za vršenje delatnosti, vrši za potrebe više naučnoistraživačkih organizacija i fakulteta, koji su u jedinstvenoj carinskoj ispravi navedeni kao korisnici uvoza, poresku izjavu PI-3, u tom slučaju, carinskom organu dostavlja korisnik uvoza (naučno-istraživačka organizacija, odnosno fakultet). (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije, broj: 413-00-176/2002-04 od 1.2.2002 )1. Odredbom člana 12. stav 3. tačka 7. Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS", br. 22/01,73/01), propisano je da se porez na promet usluga plaća na usluge izdavanja u zakup poslovnog prostora. Obveznik poreza na promet usluga, saglasno odredbi člana 13. stav 1. tačka 1. pomenutog zakona, je lice koje je izvršilo uslugu iz člana 12. Zakona, a to je, u konkretnom slučaju, lice koje je dalo prostor u zakup (zakupodavac). Prema odredbi člana 14. stav 1. Zakona, osnovica poreza na promet usluga je iznos naknade za izvršenu uslugu, u koju nije uračunat porez na promet usluga. Kada je reč o uslugama izdavanja poslovnog prostora u zakup, osnovicu poreza na promet usluga čini ugovorena naknada (zakupnina) u koju nije uračunat porez na promet usluga. U skladu sa odredbom člana 19. Zakona, poreski obveznik, u konkretnom slučaju, zakupodavac je dužan da obračuna porez na promet usluga. a obaveza obračunavanja poreza na promet nastaje u momentu kada je izvršen promet usluga (član 18. Zakona). Prema odredbi člana 12. Pravilnika o načinu obračunavanja i plaćanja poreza na promet i o sadržini i načinu vršenja evidencije ("Sl. glasnik RS", broj 38/01), obračunavanje poreza na promet vrši se tako što se u fakturi, kalkulaciji, odnosno drugom odgovarajućem knjigovodstvenom dokumentu primenom propisane stope na osnovicu propisanu u članu 14. Zakona. Iz napred navedenih odredbi zakona proizilazi da je obveznik poreza na promet lice koje je izvršilo uslugu davanja poslovnog prostora u zakup, koje je dužno da obračuna porez na promet primenom propisane stope na propisanu osnovicu i da tako obračunati porez uplati u propisanim rokovima. Prema tome, sa stanovišta poreskih propisa, irelevantno je kako su ugovorne strane rešile pitanje plaćanja poreza na promet, odnosno na koji način će poreski obveznik obezbediti sredstva za plaćanje poreza. S toga se ugovorom između zakupodavca i zakupca može urediti pitanje ko snosi teret poreza na promet usluga, ali je sa stanovišta poreza na promet jedino zakupodavac kao poreski obveznik odgovoran za plaćanje poreza. Zakon o porezu na promet ne sadrži, dakle, izričitu odredbu koja ovlašćuje zakupodavca da od zakupca zahteva da mu regresira porez koji je zakupodavac na opisan način dužan da plati. Stranke ovo pitanje mogu da urede ugovorom o zakupu. 2. Iznet stav po pitanju obračunavanja i plaćanja poreza na promet usluga pod tačkom 1, u svemu se odnosi i na obračunavanje i plaćanje poreza na promet usluga na prenos prava na obavljanje delatnosti (licenca). (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj 413-00-1034/2002-04 od 28.5.2002) NASTANAK PORESKE OBAVEZE NA NASLEĐEN POKLON "STARE DEVIZNE ŠTEDNJE" Prema odredbi člana 17. st. 1. i 2. Zakona o porezima na imovinu ("Sl. glasnik RS" broj 26/01), poreska obaveza u odnosu na nasleđe nastaje danom pravosnažnosti rešenja o nasleđivanju. Poreska obaveza u odnosu na poklon nastaje danom zaključenja ugovora o poklonu, a ako ugovor nije zaključen u pismenoj formi - danom prijema poklona. Ako se prema zakonu, odnosno rešenju o nasleđivanju prodaja nasleđenih, odnosno na poklon primljenih pokretnih stvari iz člana 14. stav 2. ovog zakona može vršiti samo na osnovu odobrenja nadležnog organa ili po proteku određenog roka, poreska obaveza nastaje danom pravosnažnosti rešenja o dozvoli prodaje, odnosno danom prodaje stvari (član 17. stav 4. Zakona). Ako se ima u vidu da nasleđe odnosno poklon devizne štednje koju su građani položili do 18. marta 1995. godine na devizne račune i devizne štedne knjižice kod ovlašćenih banaka sa teritorije Savezne Republike Jugoslavije (u daljem tekstu: "stara" devizna štednja) predstavlja nasleđe odnosno poklon pokretnih stvari sui generis, i da je isplata te štednje odnosno zamena za obveznice (u granicama propisanim zakonom) oblik raspolaganja kojim ta štednja prestaje da bude "gola" svojina, mišljenja smo da poreska obaveza po osnovu nasleđa odnosno poklona "stare" devizne štednje nastaje danom kada je obvezniku omogućena isplata sredstava sa deviznog štednog uloga, nezavisno od valute u kojoj se vrši ta isplata. Ukoliko se, umesto isplate, devizni štedni ulog zameni za obveznice SRJ za izmirenje obaveze po osnovu devizne štednje građana, smatramo da poreska obaveza na nasleđe i poklon "stare" devizne štednje nastaje danom kada je zamena izvršena. Poreska obaveza u svakom konkretnom slučaju isplate odnosno zamene deviznog štednog uloga za obveznicu u korelaciji je sa obimom prava na isplatu odnosno zamenu. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj: 430-03-24/2002-04 od 14.12.2001) O UVOZU PROIZVODA ZA SVRHE DALJE PRODAJE I ISPUNJENOSTI USLOVA BEZGOTOVINSKOG PLAĆANJA Odredbom člana 3. stav 1. tačka 4. Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS", br. 22/01,73/01), propisano je da se prometom proizvoda koji služi krajnjoj potrošnji, a na koji se ne plaća porez na promet proizvoda, smatra uvoz proizvoda koji imaju karakter reprodukcionog materijala i uvoz proizvoda za svrhe dalje prodaje. Porez na promet proizvoda se ne plaća u ovom slučaju ukoliko se uvoz proizvoda vrši pod uslovima i na način propisan odredbom člana 4. Zakona ( uz poresku izjavu PI-1, bezgotovinsko plaćanje, fakturu, i dr.). Prema tome, pri uvozu proizvoda (u konkretnom slučaju, motornih vozila) za svrhe dalje prodaje, gde je uvoznik ugovorio sa ino-dobavljačem plaćanje u određenom roku, ne postoji obaveza obračuna poreza na promet proizvoda pri uvozu motornih vozila ukoliko su ispunjeni uslovi propisani zakonom (uz poresku izjavu PI-1, bezgotovinsko plaćanje, fakturu, i dr.). Pri tome, kada je reč o ispunjenosti uslova bezgotovinskog plaćanja, ovaj uslov se, u skladu sa članom 7. stav 2. Pravilnika o načinu obračunavanja i plaćanja poreza na promet i o sadržini i načinu vođenja evidencije ("Sl. glasnik RS", br. 38/01), ispunjava u momentu plaćanja za uvezene proizvode. Prema tome, ako je plaćanje za uvezene proizvode ugovoreno posle isporuke robe, uslov bezgotovinskog plaćanja za uvezene proizvode nije neophodno ispuniti u momentu uvoza robe. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj 413-00-274/34-02-04 od 27.3.2002) OPOREZIVANJE PRENOSA APSOLUTNIH PRAVA NA IZGRAĐENOJ NEPOKRETNOSTI PO OSNOVU UGOVORA O ZAJEDNIČKOJ GRADNJI Pravna identifikacija subjekta svojine na izgrađenom objektu vezuje se za lice na koje glasi investiciono-tehnička dokumentacija za izgradnju. S tim u vezi, kada lice na svom zemljištu od svog materijala svojim radom izgradi objekat, stiče pravo svojine na njemu. Obzirom da u konkretnom slučaju nema prenosa apsolutnih prava na druga lica, po osnovu sticanja svojine na izgrađenom objektu ne plaća se ni porez na prenos apsolutnih prava. Takođe, ne radi se o prenosu apsolutnih prava i ne plaća se porez na prenos apsolutnih prava po ugovoru kojim suvlasnici zemljišta (odnosno suimaoci prava gradnje na zemljištu) na kome je izvršena izgradnja objekta stiču susvojinu ili fizički opredeljuju svojinu na delovima tog objekta, u slučaju kumulativno ispunjenih uslova: da su dva ili više lica - suvlasnici zemljišta (suimaoci prava gradnje na zemljištu) na kome se vrši izgradnja objekta; da na sve suvlasnike zemljišta (suimaoce prava gradnje) glasi investiciono-tehnička dokumentacija za izgradnju objekta; da se finansiranje izgradnje konkretnog objekta vrši u srazmeri sa idealnim delom svojine (prava gradnje) na zemljištu; da u odgovarajućem idealnom delu svojine (prava gradnje) na zemljištu odnosno finansiranja izgradnje objekta stiču i susvojinu odnosno svojinu na fizičkom delu novoizgrađenog objekta. Međutim, ako lice, vlasnik zemljišta (odnosno imalac prava gradnje) na koje glasi investiciono-tehnička dokumentacija vrši izgradnju objekta, a druga ugovorna strana se pojavljuje kao finansijer, odnosno kao sufinansijer izvesnih radova na izgradnji te nepokretnosti po kom osnovu će ostvariti neko od stvarnih prava iz člana 2. stav 1. Zakona o porezima na imovinu (npr. pravo svojine, pravo plodouživanja, pravo upotrebe i pravo stanovanja, pravo vremenskog korišćenja po osnovu tajm-šeringa, pravo dugoročnog zakupa stana ili stambene zgrade u skladu sa zakonom kojim je uređeno stanovanje, pravo korišćenja gradskog građevinskog zemljišta površine preko 10 ari) na izgrađenoj ili delu izgrađene nepokretnosti, ugovor kojim se regulišu međusobna prava i obaveze tih ugovornih strana u vezi finansiranja konkretne izgradnje ima karakter akta o prenosu apsolutnih prava uz naknadu, na koji se porez na prenos apsolutnih prava plaća (čl. 23. i 24. Zakona o porezima na imovinu ("Sl. glasnik RS", broj 26/2001). Takođe, kada se vrši razvrgnuće imovinske zajednice između suvlasnika novoizgrađene nepokretnosti (konstituisane po osnovu zajedničke izgradnje) fizičkom deobom koja nije u srazmeri sa idealnim suvlasničkim delovima, na razliku između prava stečenih fizičkom deobom i idealnog suvlasničkog dela plaća se porez na prenos apsolutnih prava. Činjenično stanje od uticaja na postojanje i visinu poreske obaveze, na osnovu pruženih dokaza, u svakom konkretnom slučaju, utvrđuje poreski organ. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj: 430-03-30/2002-04 od 24.1.2002) OPOREZIVANJE PROMETA MOTORNIH VOZILA Odredbom člana 31. stav 1. tačka 9) Zakona o porezima na imovinu ("Sl. glasnik RS", broj 26/2001) propisano je da se porez na prenos apsolutnih prava ne plaća na prenos uz naknadu upotrebljavanih motornih vozila, odnosno upotrebljavanih plovnih objekata u slučajevima kada se, prema propisima kojima je uređen porez na promet, ne plaća porez na promet novih motornih vozila odnosno novih plovnih objekata. Prema tome, na prenos prava svojine na upotrebljavanim motornim vozilima odnosno upotrebljavanim plovnim objektima ne plaća se porez na prenos apsolutnih prava u slučajevima i pod uslovima kada se na promet novih motornih vozila odnosno novih plovnih objekata ne plaća porez na promet (nezavisno od toga da li je reč o poreskom oslobođenju iz člana 11. ili o izuzimanju od poreza iz člana 3. pod uslovima iz člana 4. Zakona o porezu na promet - "Sl. glasnik RS", broj 22/2001). Odredbom člana 11. tačka 15. Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS", broj 22/2001) propisano je da se porez na promet proizvoda ne plaća na opremu, u skladu sa propisima o amortizaciji i rezervne delove za opremu za vršenje delatnosti (osim putničkih automobila, nameštaja, tepiha, umetničkih dela likovne i primenjene umetnosti i drugih ukrasnih predmeta za opremanje administrativnih prostorija, električnih aparata za domaćinstvo, televizijskih i radio prijemnika i aparata za snimanje i reprodukciju zvuka ili slike), pod uslovima iz člana 4. ovog zakona. Prema tome, na teretno motorno vozilo koje pravno lice i preduzetnik nabavlja za vršenje delatnosti (pri čemu pribavilac opreme ne mora biti registrovan za autoprevozničku delatnost) pod uslovima iz člana 4. Zakona (izjava PIZ, bezgotovinsko plaćanje i dr.) i koje je kao oprema navedeno u Pravilniku o nomenklaturi nematerijalnih ulaganja i osnovnih sredstava sa stopama amortizacije ("Sl. list SRJ", br. 17/97 i 24/2000) ne plaća se porez na promet proizvoda (ako je reč o novom motornom vozilu), odnosno porez na prenos apsolutnih prava (ako je reč o upotrebljavanom motornom vozilu). Ne smatra se prometom proizvoda koji služi krajnjoj potrošnji, saglasno članu 3. tačka 3. Zakona o porezu na promet prodaja proizvoda koji imaju karakter reprodukcionog materijala licu koje je registrovano i obavlja proizvodnu delatnost iz člana 6. istog zakona. Pravo na poresko oslobođenje po ovom osnovu ostvaruje se ukoliko su ispunjeni svi uslovi propisani članom 4. Zakona (prodaja sa stovarišta, magacina, uz poresku izjavu PI2, fakturu sa klauzulom da porez na promet nije obračunat i uz bezgotovinsko plaćanje). Obzirom da je kod nabavke reprodukcionog materijala bez plaćanja poreza na promet jedan od uslova iz člana 4. Zakona i davanje poreske izjave PI2, preduzetnik koji je registrovan i bavi se sečenjem, oblikovanjem i obradom kamena za upotrebu na grobljima (izrada nadgrobnih spomenika) - šifra delatnosti u grupi 2670 Klasifikacije delatnosti, ima pravo da nadležnom poreskom organu u skladu sa članom 3. Uredbe o obliku, sadržini i načinu izdavanja i korišćenja poreske izjave ("Sl. glasnik RS", broj 22/2001) podnese zahtev za dobijanje blanketa poreske izjave PI2, radi nabavke reprodukcionog materijala bez plaćanja poreza na promet proizvoda. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj: 430-03-00072/2001-04 od 29.1.2002) Odredbom člana 11. stav 1. tačka 15. Zakona Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS", br. 22/01,73/01), propisano je da se na opremu, u skladu sa propisima o amortizaciji. i rezervne delove za tu opremu (osim putničkih automobila, nameštaja, tepiha, umetničkih dela likovne i primenjene umetnosti i drugih ukrasnih predmeta za opremanje administrativnih prostorija, električnih aparata za domaćinstvo, televizijskih i radio prijemnika i aparata za snimanje i reprodukciju zvuka ili slike), koju pravna lica i preduzetnici nabavljaju pod uslovima iz člana 4. ovog zakona za vršenje delatnosti, ne plaća porez na promet proizvoda. Prema tome, na autobuse, koje je kao opremu za vršenje delatnosti, Skupština opštine neposredno dobila kao donaciju (poklon) od fizičkog lica, ne plaća se porez na promet proizvoda. Pri tome, za ostvarivanje ovog poreskog oslobođenja primalac donacije je dužan da podnese nadležnom poreskom organu poresku izjavu PI-3, zajedno sa ostalom dokumentacijom (ugovor o donaciji, jedinstvenu carinsku ispravu, i dr.). (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj 413-00-1/2002-04 od 12.2.2002) PLAĆANJE POREZA NA PROMET USLUGA NA MALOPRODAJNU MARŽU KOD PROMETA PROIZVODA ZA KRAJNJU POTROŠNJU Odredbom člana 12. stav 3. tačka 2. i stav 4. Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS", br. 22/01,73/01), propisano je da se porez na promet usluga plaća na usluge prometa proizvoda na veliko. Uslugama prometa proizvoda na veliko smatra se prodaja proizvoda u nepromenjenom stanju sa stovarišta (magacina, skladišta, i sl.) ili tranzitno pravnom licu ili preduzetniku, u svrhe dalje prodaje ili reprodukcije, osim prodaje na veliko sopstveno izrađenih proizvoda i prodaje proizvoda iz član 3. stav 2. Zakona. Saglasno tome, na razliku u ceni (maloprodajnu maržu) kod prodaje opreme za vršenje delatnosti i rezervnih delova, koje pravno lice ili preduzetnik nabavlja kao krajnji korisnik za sopstvenu krajnju potrošnju, uz uslove iz člana 4. Zakona (uz poresku izjavu PI-3, bezgotovinsko plaćanje, i dr.), ne plaća se porez na promet usluga, s obzirom da se radi o nabavci proizvoda za krajnju potrošnju, a ne o nabavci proizvoda za svrhe dalje prodaje ili reprodukcije. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj 413-00-274/22-02-04 od 4.4.2002) PORESKI TRETMAN KARTRIDŽA ZA ŠTAMPAČ 1. Odredbom člana 11. stav 1. tačka 15. Zakona Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS", br. 22/01,73/01), propisano je da će na opremu, u skladu sa propisima o amortizaciji, i rezervne delove za tu opremu (osim putničkih automobila, nameštaja, tepiha, umetničkih dela likovne i primenjene umetnosti i drugih ukrasnih predmeta za opremanje administrativnih prostorija, električnih aparata za domaćinstvo, televizijskih i radio prijemnika i aparata za snimanje i reprodukciju zvuka ili slike), koju pravna lica i preduzetnici nabavljaju pod uslonvima iz člana 4. ovog zakona za vršenje delatnosti, ne plaća porez na promet proizvoda. Kako se u skladu sa tačkom 109. podtačka 3. Pravilnika o nomenklaturi nematerijalnih ulaganja i osnovnih sredstava sa stopama amortizacije ("Sl. list SRJ" br. 17/97, 24/00), kompjuterska oprema smatra opremom za vršenje delatnosti, mišljenja smo da se kertridž za štampač (kaseta sa valjkom i tonerom) smatra rezervnim delom na koji se u krajnjoj potrošnji ne plaća porez na promet proizvoda. 2. Saglasno odredbi člana 7. stav 2. Zakona, kancelarijski materijal se ne smatra reprodukcionim materijalom koji može da se nabavi bez poreza pa promet proizvoda. Prema tome, na fotokopir papir, koji nabavljaju pravna lica i preduzetnici za obavljanje svoje delatnosti u krajnjoj potrošnji plaća se porez na promet proizvoda po stopi od 20%. Za ovakav poreski tretman nije od značaja činjenica da li je to lice registrovano za obavljanje proizvodne delatnosti ili ne. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj 413-00-274/114-02-04 od 14.6.2002) PORESKI TRETMAN PUBLIKACIJA PROSVETNOG, NAUČNOG I KULTURNOG KARAKTERA IZ UVOZA Odredbom člana 11. stav 1. tačka 5. Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS", br. 22/01, 73/01), propisano je da se na proizvode koje pod uslovima reciprociteta nabavljaju diplomatska i konzularna predstavništva i strano diplomatsko osoblje i konzularni funkcioneri, na osnovu posebnih potvrda saveznog organa nadležnog za inostrane poslove, kao i u slučajevima predviđenim međunarodnim ugovorom, ne plaća porez na promet proizvoda. Prema tome, na publikacije prosvetnog, naučnog i kulturnog karaktera, uvezene u skladu sa članom 1. međunarodnog Sporazuma o uvozu predmeta prosvetnog, naučnog i kulturnog karaktera i odeljka II, tačka 3. Protokola uz isti Sporazum koji je donela Generalna konferencija UNESKO-a, a na osnovu koga se države ugovornice obavezuju da ne naplaćuju takse ili druge interne dažbine, čiji je potpisnik i SR Jugoslavija, ne plaća se porez na promet proizvoda. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj 413-00-274/23-02-04 od 13.3.2002) POREZ NA POSEDOVANJE REGISTROVANOG ORUŽJA ZA POTREBE FIZIČKOG OBEZBEĐENJA Odredbom člana 25. stav 1. tačka 1) Zakona o porezima za upotrebu, držanje i nošenje dobara ("Sl. glasnik RS", broj 26/2001) propisano je da se porez na registrovano oružje ne plaća na oružje registrovano za potrebe obavljanja posla u državnom organu ili organizaciji (službeno oružje). Iz ovako formulisane zakonske odredbe proizilazi da su od obaveze plaćanja poreza o kome je reč oslobođeni samo državni organi ili organizacije u čiji delokrug spadaju poslovi za čije je obavljanje potrebno (i propisima predviđeno) držanje i nošenje oružja. Drugi državni organi ili organizacije za koje prema propisima nije određeno niti su registrovani za poslove za čije je obavljanje potrebno (i propisano) držanje i nošenje oružja, kao i ostala pravna lica i preduzetnici, dužni su da plaćaju porez na registrovano oružje po odredbama čl. 21. do 26. Zakona o porezima na upotrebu, držanje i nošenje dobara. Prema tome, pravna lica koja poseduju registrovano oružje za potrebe fizičkog obezbeđenja preduzeća plaćaju porez na to oružje. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj: 430-01-29/2002-04 od 24.1.2002) POVRAĆAJ PLAĆENOG POREZA NA PRENOS APSOLUTNIH PRAVA PO OSNOVU RASKIDA UGOVORA O KUPOPRODAJI Prema odredbi člana 163. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana ("Sl. glasnik RS", broj 24/2001) a u vezi sa članom 32. stav 2. Zakona o porezima na imovinu ("Sl. glasnik RS", broj 26/2001), obveznik ima pravo na povraćaj više ili pogrešno uplaćenog poreza, kamate i troškova prinudne naplate. Utvrđivanje i naplata poreza na prenos apsolutnih prava vrši se u slučaju prenosa apsolutnih prava iz člana 23. i 24. Zakona o porezima na imovinu. Kad prenosa apsolutnih prava po ovom osnovu nema, nema ni osnova za naplatu poreza na prenos prava. S tim u vezi, obveznik koji je uplatio porez za čije je utvrđivanje i naplatu osnov prestao, ima pravo na povraćaj uplaćenog poreza. U konkretnom slučaju, po našem mišljenju, obveznik ima pravo na povraćaj plaćenog poreza na prenos apsolutnih prava i kad raskine zaključeni ugovor o prenosu prava svojine na nepokretnosti uz naknadu, ukoliko taj ugovor nije izvršen. Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dela obaveze (član 131. Zakona o obligacionim odnosima, "Sl. list SFRJ", br. 29/78...57/89 i "Sl. list SRJ", broj 31/93). Međutim, kad su prava i obaveze ugovornih strana iz ugovora o prenosu prava svojine na nepokretnosti u pretežnom delu ispunjene, ugovor o raskidu tog ugovora sa poreskog stanovišta predstavlja zaključenje novog pravnog posla (u kome ugovorne strane menjaju svoje uloge), na koji se porez na prenos apsolutnih prava takođe plaća (član 23. tačka 1. Zakona). Prema tome, reč je o dva prenosa apsolutnih prava na nepokretnosti uz naknadu, pri čemu se na svaki prenos plaća porez na prenos apsolutnih prava. U svakom konkretnom slučaju, poreski organ utvrđuje činjenično stanje na okolnost da li je ugovor po osnovu čijeg se raskida povraćaj poreza traži izvršen ili ne i, s tim u vezi, da li je "novozaključenim" ugovorom raskinut pravni odnos zasnovan između ugovornih strana ili sačinjen novi pravni posao u kome su ugovorne strane promenile svoje uloge. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj: 430-03-39/2002-04 od 1.2.2002) PREREGISTRACIJA MOTORNOG VOZILA BEZ PROMENE VLASNIKA Preregistracija motornog vozila (kamiona, putničkog automobila, autobusa i sl.) kada se ne menja vlasnik vozila, već samo prebivalište, prema odredbama Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS" br. 22/01, 73/01), ne smatra se prometom koji podleže oporezivanju. Ovo poresko oslobođenje odnosi se i na lica sa ranijim mestom prebivališta iz bivših Republika SFRJ koja vrše preregistraciju vozila na novo prebivalište u Republici Srbiji. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije, broj: 413-00-21/2002-04 od 17.1.2002 )PROIZVODI KOJI SE DAJU U LIZING 1. Pravna lica, koja su registrovana i obavljaju delatnost davanja proizvoda u lizing, sa pravom ili bez prava otkupa, mogu, u skladu sa članom 11, stav 1. tačka 15. Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS", br. 22/01,73/01), da nabavljaju proizvode radi davanja u lizing, kao opremu za vršenje delatnosti, bez poreza na promet proizvoda, Opremom za vršenje delatnosti, koju nabavljaju pravna lica registrovana za delatnost davanja proizvoda u lizing. smatraju se svi proizvodi navedeni, koji su u skladu sa propisima o amortizaciji (Pravilnik o nomenklaturi nematerijalnih ulaganja i osnovnih sredstava sa stopama amortizacije -"Sl, list SRJ", br. 17/97 i 24/00), osim putničkih automobila, nameštaja, tepiha, umetničkih dela likovne i primenjene umetnosti i drugih ukrasnih predmeta za opremanje administrativnih prostorija, električnih aparata za domaćinstvo, televizijskih i radio prijemnika i aparata za snimanje i reprodukciju zvuka ili slike. Kada je reč o motornim vozilima, u skladu sa navedenom odredbom člana 11. stav 1, tačka 15. Zakona, pravna lica mogu nabavljati sva motorna vozila koja se ne smatraju putničkim automobilima (teretna vozila, kombi-vozila, autobusi, specijalni putnički automobili za rent a car, taksi, i dr.) bez plaćanja poreza na promet proizvoda, a radi davanja u lizing. Podrazumeva se da se ova nabavka u svemu mora vršiti na način i pod uslovima propisanim članom 4. Zakona (uz poreku izjavu, fakturu, bezgotovinsko plaćanje, i dr.). 2. Ako lizing preduzeće tako nabavljene proizvode daje fizičkim licima, u lizing sa pravom otkupa, na zadnju lizing-ratu plaća se porez na promet proizvoda po stopi od 20%. Ako se ti proizvodi daju u lizing pravnim licima i preduzetnicima kao oprema za vršenje delatnosti, na zadnju lizing-ratu se ne plaća porez na promet proizvoda ukoliko su ispunjeni uslovi iz člana 4. Zakona. Kada je predmet davanja u lizing putnički automobil, pravno lice ili preduzetnik je dužno da na zadnju lizing-ratu plati porez na promet proizvoda. Podrazumeva se da, kada je reč o davanju proizvoda u lizing bez prava otkupa, ne postoji obaveza plaćanja poreza na promet proizvoda. 3. U skladu sa članom 12, Zakona o porezu na promet, na iznos zakupnine (lizing-ratu), lice koje daje proizvode u lizing, dužno je da obračuna i plati porez na promet usluga po stopi od 20%. Navedeno se u svemu odnosi i u slučaju ako lice daje u lizing proizvode u ime i za račun proizvođača proizvoda koji se daju u lizing. (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj 413-00-274/30-02-04 od 3.4.2002) UVOZ RAČUNARA KAO OPREME ZA POTREBE NAUČNO-ISTRAŽIVAČKE DELATNOSTI Odredbom člana 11. stav 1. tačka 15. Zakona o porezu na promet ("Sl. glasnik RS " br. 22/01, 73/01) propisano je da se na opremu, u skladu sa propisima o amortizaciji, i rezervne delove za tu opremu (osim putničkih automobila, nameštaja, tepiha, umetničkih dela likovne i primenjene umetnosti i drugih ukrasnih predmeta za opremanje administrativnih prostorija, električnih aparata za domaćinstvo, televizijskih i radio prijemnika i aparata za snimanje i reprodukciju zvuka ili slike), koju pravna lica i preduzetnici nabavljaju pod uslovima iz člana 4. ovog zakona za vršenje delatnosti, ne plaća porez na promet proizvoda. Kada je reč o uvozu opreme za vršenje delatnosti, porez na promet proizvoda se ne plaća, ukoliko su ispunjeni svi uslovi propisani u članu 4. pomenutog zakona (uz poresku izjavu PI-3, fakturu, bezgotovinsko plaćanje, i dr.). Poresku izjavu PI-3 za uvoz opreme za vršenje delatnosti, carinskom organu daje uvoznik, odnosno korisnik uvoza, ako uvoznik vrši uvoz za račun drugog lica - korisnika uvoza. S obzirom da se, u konkretnom slučaju, uvoz računara, kao opreme za vršenje delatnosti, vrši za potrebe više naučnoistraživačkih organizacija i fakulteta, koji su u jedinstvenoj carinskoj ispravi navedeni kao korisnici uvoza, poresku izjavu PI-3, u tom slučaju, carinskom organu dostavlja korisnik uvoza (naučno-istraživačka organizacija, odnosno fakultet). (Mišljenje Ministarstva finansija i ekonomije Republike Srbije,
broj: 413-00-176/2002-04 od 1.2.2002)
|
|
|
|
O nama.. | Sudska Praksa Online | Aktuelne odluke | Aktuelna mišljenja | Narudžbenica | Kontakt |